Piše: Barbara Matejčić
Fotografije: Robert Atanasovski
Verzija na engleskom
This is for the great people of Veles, I couldn’t do it without you! – pokazuju mi u Velesu, gradiću u središnjoj Makedoniji, fotografiju Tweeta Donalda Trumpa od 9. novembra 2016. Bio je to dan američkih predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio. Trump nikada nije posjetio Veles, udaljen 7553 kilometra od New York Cityja, ali je veliki broj Velešana „radio za njega“ u predsjedničkoj kampanji. Tweet je lažan, Donald Trump ga nije napisao. To je zafrkancija na račun mašinerije isto tako lažnih vijesti koje su lansirane iz Velesa u korist Donalda Trumpa za vrijeme američkih izbora.
Osiromašeni nekoć industrijski gradić od 43 tisuće stanovnika, 2016. je zahvatila digitalna zlatna groznica. Pokrenute su stotine websiteova poput WorldPoliticus.com, TrumpVision365.com, USConservativeToday.com, DonaldTrumpNews.co, USADailyPolitics.com. Objavljivali su uglavnom lažne pro-Trump vijesti s naslovima poput Hillary Clinton In 2013: ‘I Would Like To See People Like Donald Trump Run For Office; They’re Honest And Can’t Be Bought’, Wow! Queen Elizabeth Invited Trump — This Is A Game Changer, BREAKING: What George Soros Just Did Will Leave You SICK!, This Is Why We Need Trump in the White House. Kada je Guardian prvi o tome pisao u augustu 2016., identificirali su više od 150 domena sajtova registriranih s adresa u Velesu. Do danas je broj sajtova pokrenutih u Velesu toliko narastao da im nitko ne zna broj.
Spomenik Trumpu
„U Velesu bi trebalo dignuti spomenik Donaldu Trumpu. Toliki su zaradili na njemu. Svaki drugi mladi čovjek ovdje ima ili je imao neke veze sa sajtovima. Moja je procjena da je za vrijeme američkih izbora bilo od tri do pet tisuće sajtova u Velesu. Sada ih je otprilike 200 aktivnih“, kaže mi Bojan pripaljujući Marlboro cigaretu i spuštajući pogled na ekran svog Iphonea. „Evo moja beba. Dobro izgleda, zar ne?“, kaže. Jednostavan, čist dizajn, kratki tekstovi, bombastični naslovi, puno fotografija. I oglasi koji iskaču. „Ti su mi oglasi donijeli sve što imam“, kaže brišući znoj sa čela. Krajem lipnja temperature su se u Velesu penjale do 38 Celzijevih stupnjeva.
Bojan ima 19 godina. To nije njegovo pravo ime. U Velesu nitko ne želi pod svojim imenom govoriti za medije o tome kako proizvodi lažne vijesti. Ne žele da se širi priča o digitalnom čudu u Velesu jer Facebook i Google sve češće blokiraju sajtove, a i čuvaju identitet zbog straha od ucjena. Ako se sazna da dobro zarađuju, riskiraju da im reketari pokucaju na vrata i traže dio novca.
Bojan je 2016. završio ekonomsku školu, jednu od četiri veleške srednje škole. Njegova četveročlana obitelj živjela je od 230 eura očeve plaće u tvornici autodijelova. Prethodno mu je otac radio u Topionici cinka i olova Zletovo, najvećoj takvoj tvornici u bivšoj Jugoslaviji. Topionica je Velesu donijela mnoga radna mjesta i pristojne plaće od kojih se moglo prehraniti obitelji, ali i titulu jednog od najzagađenijih gradova na Balkanu. Zatvorena je, kao i mnoge druge tvornice u gradu koji se nekoć oslanjao na svoju jaku industriju. Majka mu ne radi, kao ni 25 posto radno sposobnih Makedonaca. Bojan je nakon srednje škole htio raditi godinu, dvije kako bi skupio novac za studij u 50 kilometara udaljenom glavnom gradu Skoplju. Posao u Velesu nije lako naći. Ako mu se posreći, mogao bi konobariti za 250 eura mjesečno ili raditi u tvornici kao njegov otac, ali od toga ne bi mogao uštedjeti.
„Najam stana u Velesu je 100 eura mjesečno. Još 100 eura mi treba za režije, a 200 eura za hranu. To je već 400 eura. Posla za te novce nije bilo. Raspitivao sam se za mogućnosti u inozemstvu. Puno mladih odavde je otišlo raditi na cruisere u Ameriku. A onda se u ljeto 2016. počelo naveliko govoriti o biznisu sa sajtovima. Nisam imao pojma o tome. Nisam ni znao da postoje lažne vijesti“. Njemu i dvojici prijatelja iz škole je bilo dovoljno sedam dana da pohvataju što treba napraviti. Na Internetu su naučili kako raditi i zarađivati na Internetu.
„Samo par koraka te dijeli od novca. Zakupiš domenu i napraviš stranicu. Nešto jednostavno u WordPress -u, što može sličiti na ozbiljan medij, ali ne treba se previše truditi jer gotovo nitko ti neće dolaziti direktno na sajt, već će otvarati linkove na vijesti preko društvenih mreža. Onda stranicu puniš sadržajem. Po inozemnim sajtovima tražiš vijesti, lažne ili ne, svejedno. Sadržaj malo izmijeniš, ali i ne moraš, važno je da staviš upečatljiv naslov. I dodaš Shocking, Breaking news ili Spread This! ispred naslova. Prijaviš se online mrežama za oglase, na primjer Google AdSense, koji ti onda automatski postavljaju oglase na tvoj sajt. Objavljuješ post u razne Facebook grupe Trumpovih podržavatelja, kao Reclaim America, Trump Troopers 2017 ili Trump Train. I čekaš da počnu klikati na tekst, pa onda i na oglase. I dolari počinju curiti“, objašnjava Bojan.
Lov na američke klikove
No za to da se klikovi pretvore u dolare koji će mu promijeniti život ipak je trebalo vremena. Prvih mjesec dana su njih trojica koji su zajedno pokrenuli sajt zaradili 50 dolara. Broj sljedbenika fun page-a njihovog sajta na Facebooku je bio mali, nisu imali novca da ulože u oglašavanje na Facebooku, nisu imali ni vijesti koje su postale viralne. No svatko bi u svojoj sobi roditeljskog doma po cijele noći tražio Facebook stranice s velikim brojem članova, otvarali su lažne profile, smišljali što efektnije naslove. Kako se čitanost njihovih postova, pa onda i zarada povećavala, tako su sve više ulagali u Facebook oglase što im je pak donosilo veću vidljivost pa onda i više klikova. Tri mjeseca nakon pokretanja sajta, u listopadu 2016., zaradili su prvih tisuću dolara. Otprilike onoliko koliko su im ukupno plaće očevima za mjesec dana rada. Sljedeći mjesec su zaradili tri tisuće dolara. U jedanaest mjeseci otkako su pokrenuli sajt zaradili su ukupno 65 tisuća dolara. U zemlji u kojoj je prosjećna mjesečna plaća 372 eura to su veliki novci.
„Naš je biznis srednje veliki. Ima ih nekolicina u Velesu koji su zaradili preko milijun dolara“, kaže Bojan i na moj razgrogačen pogled u nevjerici brzo dodaje: „To nije laž, to je istina. Vidjet će se sljedeće godine kod prijave poreza. To su oni rijetki koji imaju fan page sajta na Facebooku s preko 800 tisuća članova, i k tome dnevno plaćaju Facebooku po 200, 300 eura za oglašavanje. To su velika ulaganja koja donose puno klikova. Američkih klikova, oni vrijede puno više nego drugi.“
Upravo zbog toga što klik na oglase iz Ujedinjenih Američkih Država vrijedi najviše, u Velesu rade sajtove namijenjene američkim čitateljima. A zbog toga što su Trumpovi podržavatelji najskloniji klikati, produciraju vijesti o Trumpu. Inače ne mare za Trumpa, većina ih ni ne prati američku politiku. Neki su na počecima plasirali pro-Hilary Clinton vijesti, ali su brzo shvatili da im to ne donosi puno klikova i preorijentirali su se na Trumpa. Objavljuju lažne vijesti jer se one više čitaju od istinitih. A veća čitanost donosi više klikanja na oglase. Sve je u kliku, u centima koji dolaze s klikanjem. Najčitanija lažna vijest na Bojanovom sajtu je bila ona da je papa Frano podržao Trumpa za predsjednika. Imala je 150 tisuća dijeljenja na Facebooku, milijun i 100 tisuća puta je otvorena. Bojan i njegovi kompanjoni je nisu izmislili. Nije izmišljena ni u Velesu, ali su je mnogi veleški sajtovi objavili. U Velesu se vijesti uglavnom ne izmišljaju, već ih kopiraju s drugih, najčešće američkih inozemnih sajtova poput TheRightists.com, Conservative101.com, Angrapatriots.com, Libertywriters.com. Uostalom, mladim Velešanima, kao ni Bojanu, engleski nije dovoljno dobar da bi mogli pisati izmišljene vijesti. No za najveće igrače među njima radi i po osmero do desetero ljudi, među njima i stranci, izvorni govornici engleskog jezika. Posao se dijeli – jedan traži vijesti, jedan fotografije, netko smišlja naslove, dvoje se bave distribucijom sadržaja po društvenim mrežama, netko prevodi…
Reakcija Facebooka
Nekada se u veleškim tvornicama proizvodila odjeća i porculansko posuđe koji su se prodavali po cijeloj Jugoslaviji, a danas se u malim kućnim manufakturama sklapaju dijelovi lažnih vijesti za američko tržište. Ta nova najamna digitalna radna snaga U Velesu dobija od 300 do 500 eura mjesečno za svoj rad. Za usporedbu, veleški dopisnik nacionalne televizije ima plaću 300 eura mjesečno.
Bojanov tim se nije širio. I dalje ih je trojica, sve rade sami i dijele zaradu. Sve ono što medije čini skupima – rad urednika, reportera, fotografa, grafičkih dizajnera, marketing, tehnička oprema – njima nije potrebno. U oskudno namještenom unajmljenom stanu u jednoj od brojnih socijalističkih zgrada u Velesu počinju raditi oko 4 popodne kako bi prekoatlantskim čitateljima servirali nove vijesti kada ujutro provjere Facebook feed. Na novim, ali ne i skupim laptopima rade do otprilike tri ujutro, a nekada u smjenama i cijelu noć. Žive po američkom vremenu.
Čitanost političkih vijesti je pala nakon izbora pa su se odlučili tematski proširiti. Pokrenuli su dva nova sajta, jedan o autima, drugi o hrani. Princip je isti: kopiraju vijesti, stvaljaju intrigantne naslove, šire ih po društvenim mrežama. „To nam još ne donosi neku zaradu, ali strpljivi smo i uporni. Paralelno pažljivo jačamo naš politički sajt. Pripremamo se za sljedeće američke izbore“, kaže Bojan.
Zadnjih mjeseci Facebook je izbrisao nekoliko stranica sajtova iz Makedonije zbog, kako su naveli, kršenja njihovih pravila. To je kao da su im zatvorili biznis s obzirom da 95 posto prometa sajtovima dolazi s Facebooka. Nekima se u Velesu dogodilo i da im Google nije isplatio novac od oglasa, najčešće zbog plagiranja sadržaja. Google je zaradio na njihovim lažnim vijestima, odnosno na oglasima koji su bili na njihovim stranicama, ali dio novca koji ide vlasnicima sajta nije uplatio. Zbog toga su se Bojan i prijatelji tematski preorijentirali te na sajtove stavljaju više videa. Takav se sadržaj manje provjerava, kaže.
“Healthy food brothers”
U Velesu je digitalna fake news era i počela s hranom. Preteče zlatnog doba su bili takozvani healthy food brothers, Borče i Aleksandar Velkovski koji su pokrenuli Healthyfoodhouse.com. Objavljuju savjetodavne tekstove o zdravlju i ljepoti, poput toga da ćete se uz krišku limuna stavljenju pored kreveta buditi puni energije ili da banane i avokado bolje liječe depresiju od lijekova.
„Prije otprilike dvije i pol godine čuo sam da neki dečki rade sajt o zdravoj hrani. Prvo su ih ismijavali, a onda su ubrzo vidjeli njihov novi, skupi auto pa obnovljenu kuću i više se nitko nije smijao. Neki su počeli pokretati sajtove – o hrani, autima, kamionima, sportu…“, prepričava nam 21-godišnji Aleksandar Stojkovski , student prava koji za život zarađuje kao spasilac na veleškom bazenu i radeći u nevladinoj organizaciji Focus, među ostalim, upravo na IT poslovima. No tek kada su republikanci izabrali Trumpa za predsjedničkog kandidata, Veles je postao masovni rudnik novih digitalnih radnika. Pojavile su se priče da iza tih sajtova stoje ruski kapital i interes, ali Aleksandar ne vjeruje u to. „To su samouki dečki koji su našli način da zarade, jer u Velesu nemaju puno izbora. Kao što su prije svi radili u tvornicama, tako sada svi rade fake news. Bez healthy food brothers možda ničeg od toga ne bi bilo“, kaže Aleksandar. Kao i većina s kojima smo razgovarali u Velesu ni on ne osuđuje mlade što rade fake news iako on sam ne bi to radio. „Kao studentski aktivist sam se zalagao da izborna procedura u Makedoniji bude poštena. Borio sam se protiv bivše korumpirane vlasti i lažnih vijesti makedonskih medija. Bilo bi protiv svih mojih moralnih principa da onda i sam širim lažne vijesti.“ No Aleksandar ne moralizira nad poslom kojim njegovi vršnjaci u Velesu zarađuju za život. „Makedonija je ekonomski upropaštena. Nema posla za mlade ljude. A i može li ih se osuđivati što šire lažne vijesti kada žive u zemlji u kojoj je nacionalna Makedonska radiotelevizija (MRT) donedavno lažno informirala građane? S televizije slušate kako se otvaraju radna mjesta i sve cvjeta u Makedoniji, a u stvarnosti su na ulicama prosvjedi, ljudi su siromašni, a cijeli politički sustav korumpiran. To je problem, a ne klinci koji za Amerikance objavljuju lažne vijesti koje možete i ne morate čitati. Nacionalnu televiziju smo mi plaćali da nas laže. Od koga bi se onda mladi trebali učiti da je istina važna?“
Ništa što ugrožava živote
Sjedimo u središnjoj ulici Petre Prličko, preko puta nove zgrade kazališta Džinot u Velesu. Duž te skromne ulice redaju se kafići i dućani, ali u njima novi dobrostojeći sloj veleške mladeži ne može naći puno luksuza. Mobitel, brendirane tenisce, večera u restoranu i boca whiskeyja u kafiću najskuplje je što se može kupiti u Velesu. Ako žele, novce mogu trošiti u kladionicama, Veles im obiluje.
Kazalište je jedina nova javna zgrada koja se izgradila u gradu od raspada bivše Jugoslavije 1991. u čijem je sastavu bila Makedonija. Nije izgrađen ni jedan vrtić, sportska dvorana, kino ili bolnica. Makedonija je nakon jedanaestogodišnje vladavine desnih konzervativaca VMRO-DPMNE u u lipnju 2017. dobila novu Vladu predvođenu socijaldemokratskom strankom (Socijaldemokratski savez za Makedoniju SDSM). Pred izbore su pokrenuta dva sajta, Saznajemo.rs i Alo.com.hr, s lažnim vijestima namijenjenima diskreditiranju tadašnje makedonske opozicije. Jedan od rijetkih slobodnih medija u Makedoniji NOVA TV otkrio je da iza tih sajtova stoji tvrtka New Media Enterprise, koja je bila u vlasništvu direktora Makedonskog nacionalnog arhiva Filipa Petrovskog, člana tada vladajuće stranke VMRO-DPMNE. „Klinci“ iz Velesa nisu se bavili domaćim izborima. „Nema zarade ni na britanskim i francuskim izborima, a kamoli će biti na makedonskima. Klikovi na oglase iz Europe su puno manje plaćeni, a i čitatelji nisu tako lakovjerni kao američki. Obračunavanje lažnim vijestima za domaće izbore smo ostavili političarima. Nas zanima novac“, smije se Bojan. I brzo se uozbilji: „Ali nisam spreman za novac bilo što objaviti. Primjerice, bio sam naišao na lažnu vijest da se sirijski teroristi spremaju napasti New York. S tim se ne bih igrao.“ Njegov je credo da ne objavljuje nešto što može ugroziti živote, sve ostalo prolazi. „Veći mi je problem s našim novim sajtom o hrani. Takvi sajtovi pišu da će vam ona ili ona namirnica izliječiti rak, a to je već opasno varanje ljudi. Za političke lažne vijesti nemam grižnju savjest. Politika je ionako puna prevaranata“, kaže. Fakultet ekonomije koji je namjeravao upisati, stavio je na čekanje. „Raditi ću još ovo dok ide i pokušati skupiti što više novca. Bit će vjerojatno sve teže, jer je objavljen rat lažnim vijestima. No to ionako nije pravi posao, mada na njemu zarađujem daleko više nego što bih s bilo kojim zaposlenjem u Makedoniji“, kaže. Bojan, kao ni drugi digitalni radnici u Velesu, nije zaposlen. Ne uplaćuje sebi ni mirovinsko ni zdravstveno osiguranje. Najboljim osiguranjem za budućnost smatra novac koji će uštedjeti.
Frankfurtska mafija
U svom nas uredu prima gradonačelnik Velesa Slavčo Čadiev. Sedam je sati navečer. „Teška su vremena, mora se raditi“, kaže. On je iz desne konzervativne stranke VMRO-DPMNE, koja je donedavno bila na vlasti. Pitamo ga kolika je nezaposlenost u Velesu. Ne zna točno, pretpostavlja da je između osam i deset posto. Kolika je nezaposlenih među mladima? Ne zna, ali kaže da nije velika. Koliko je mladih otišlo iz Velesa u inozemstvo? Također ne zna. Kasnije nam njegov glasnogovornik Orce Nikolov dostavlja podatke prema kojima je u Makedoniji stopa nezaposlenosti 24,5 posto. Među mladima je isto u tim okvirima. Službenih podataka o napuštanju zemlje u potrazi za poslom nema. Gradonačelnik dakako zna da je Veles postao poznat po industriji lažnih vijesti. Ne čini se da mu to smeta: „Dečki su se snašli. Nisu prekršili ni jedan makedonski zakon i uredno plaćaju porez.“ No kaže da to nije donijelo nikakve promjene gradu: „To je samo lična zarada. Možete vidjeti bolja auta na cesti, ali u ekonomiji grada se taj novac ne primijeti.“
„To vam je kao nekadašnja takozvana frankfurtska mafija, samo manje opasno“, kaže nam Ace Kocevski, nekadašnji gradonačelnik Velesa. Nakon što je izgubio na izborima 2009., zahvaljujući prevari s duplim osobnim kartama s kojima se moglo više puta glasati, pokrenuo je građevinsku tvtrku. Frankfurtska mafija naziv je za kriminalnu grupu Makedonaca, većinom iz Velesa, koja je u Frankfurtu i Beču trgovala drogom koja je dolazila balkanskom rutom. Mafijaši bi u Velesu regrutirali mlade ljude i slali ih u Njemačku i Austriju „na posao“. Govorilo se da se oko 400 ljudi iz Velesa bavi raspačavanjem droge. Razbijanje veleške mafije počelo je 2009. godine, otkako je uhapšeno na desetke ljudi. „To je bio rezultat nezaposlenosti. Svatko se borio za komad kruha. Ne opravdavam to, ali razumijem. Isto kao ovo danas s lažnim vijestima“, kaže Kocevski.
Borče Pejcev je web dizajner i programer. Njemu posla ne nedostaje. Dizajnirao je između 200 i 300 sajtova s lažnim vijestima, kaže, a među njima i prvi politički sajt u Velesu. Bilo je to u novembru 2015. i zvao se Usapoliticstoday.com. Borče je zaradio na veleškom digitalnom bumu, ali sam nema sajt i ne bavi se lažnim vijestima. Ne treba mu to. Poznaje mnoge koji rade lažne vijesti i kaže da to nije nova educirana radna snaga. „To su amateri. Ne razumiju se ni u tehnologiju ni u internet više od onoga što im treba za posao. Isto tako ne razmišljaju što će kada presuše ti izvori. Kada ih Facebook i Google blokiraju. Ne ulažu u nove poslove, ne otvaraju firme. Novci idu u dobar auto, odmor na Tajlandu, kupovinu na AliExpress.com, boce skupog pića vikendom. Eventualno netko otvori kafić od tih novaca. To su mladi ljudi koji su brzo došli do novca i uživaju u njemu“, objašnjava.
Pristojan život
Elena ne mašta ni o dalekom putovanju ni o skupom autu. Samo bi htjela pristojan život za svoju obitelj. Ima 34 godine i profesorica je fizike u veleškoj gimnaziji. Plaća joj je 370 eura. Suprug joj je taksist, zaradi 200 eura mjesečno. Imaju četverogodišnju djevojčicu i Elena je u četvrtom mjesecu trudnoće. Našli smo se u najboljem veleškom hotelu Gardenia na ulazu u grad kako bi izbjegla da netko vidi da razgovara s novinarkom. Današnji hotel s pet zvijezdica nekoć je bila upravna zgrada velikog poljoprivrednog kombinata Loza, koji je propao.
„Imam fakultet i dobar posao, a živim mizerno. Zato sam u travnju 2017. pokrenula svoj sajt. Svi su pričali o tome da se lako zarađuje pa sam htjela probati“, kaže. I ona je na internetu sama učila što treba napraviti jer nitko, kaže, nije bio voljan dijeliti znanje. Sama je dizajnirala sajt i za 42 eura zakupila domenu Americantodayreport.com. Nakon dva dana joj je krenula čitanost kada je objavila vijest o sukobu Sjeverne Koreje i Amerike. Elena objavljuje uglavnom senzacionalističke pro-Trump vijesti, ali ne i lažne. „To mi je etički neprihvatljivo. A i čitatelji sve više prepoznaju lažne vijesti i onda pod takav post pišu ‘fake news’, ‘fake news’ … pa te blokiraju u toj grupi, a to ti odnosi čitanost“, objašnjava. Preko dana traži vijest na poznatim medijima poput New York Times, The Independent, The Guardian, Daily Mail. Kompilira ih i objavljuje na svom sajtu. Oko ponoći počinje distribuirati linkove iz svoje kuhinje dok joj muž i dijete spavaju. U grupama na Facebooku u kojima posta pod svojim imenom nailazi i na postove svojih đaka. „Ako djeca zarađuju od toga, onda valjda mogu i ja“, kaže. No do sada je zaradila samo 80 eura. „Radim par sati dnevno i objavljujem do sedam vijesti dnevno, a to je malo. Sada ću preko ljeta, kada ne bude nastave, intenzivirati posao. S par stotina eura mjesečno bih bila zadovoljna“, kaže.
Dok smo razgovarali pored hotelskog bazena, nazvala ju je bratova djevojka. Ona i Elenin brat su preko ljeta htjeli raditi sezonske poslove u susjednoj Grčkoj. Uplatili su po 100 eura agenciji iz Skoplja koja je garantirala pronalazak posla. Od tada im se čovjek iz agencije ne javlja. „Eto takva je situacija u Makedoniji. Svi te varaju“, zaključuje Elena. Njezin brat namjerava pokrenuti sajt o hrani. Sa stola do nas dopiru fragmenti razgovora dotjeranih sredovječnih ljudi za večerom. Razgovaraju o Facebooku i promociji preko društvenih mreža. Dok prolazimo autom nekadašnjom industrijskom zonom Velesa, Elena kaže: „Vidiš ove?“ U polumraku stoje dvojica mladih dečki.“Oni isto rade politiku. Lažnu“, kaže. Veles punim plućima živi post truth eru.